miloje-stojiljkovic_135
Miloje Stojiljković (1873-1962)

Rođen je u Beogradu. Studije fizičke hemije završio na Univerzitetu u Lajpcigu kod utemeljivača fizičke hemije, profesora Osvalda (W. Oswald) i Univerzitetu u Ženevi kod profesora Gija (Ph. A. Guye). Osnivač je fizičkohemijskog zavoda 1908. god., na čijem je čelu bio sve do 1948. god. Oblast naučnog rada je bila je koloidna hemija.

Pismo rektora Velike škole ministru prosvete o izboru Miloja Stojiljkovića, dana 2. maja (po starom kalendaru), za docenta fizičke hemije.


pavle-savic_135
Pavle Savić (1909-1994), akademik

Rođen je u Solunu. Studije fizičke hemije završio 1932. god. na Filozofskom fakultetu u Beogradu. U periodu od 1935-1939. god. radio je u Institutu za radijum u Parizu sa Irenom Žolio-Kiri (Irene Joliot-Curie), istraživajući radioaktivnost nastalu neutronskim ozračivanjem uarnijuma. Za prorektora Univerziteta u Beogradu izabran je 1946. god. a dve godine kasnije za redovnog člana Srpske akadaemije nauka i umetnosti, čiji je predsednik bio više madata. Osnivač je Instituta za nuklearne nauke u Vinči. Nosilac je mnogih priznanja, između ostalog i Legije časti. U periodu od 1948-1966. god. bio je upravnik fizičkohemijskog zavoda.


slobodan-ristic_135
Slobodan Ristić ( 1912-1993), profesor.

Rođen je u Jagodini. Studije fizičke hemije završio je 1935. god. na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Doktorirao je 1956. god. na Univerzitetu u Majncu u Nemačkoj. Kao gostujući profesor na Univerziteu “Johannes Gutemberg “ u Majncu boravio je u periodu 1968-1969. U toku svog rada predavao je veći broj predmeta na studijama fizičke hemije. Preveo je veći broj univerzitetskih udžbenika. Oblast naučnog rada je fizička hemija a posebno spektrohemija, kao jedna od disciplina fizičke hemije, koju je osnovao i razvio na Univerzitetu u Beogradu. Dugogodišnji je predavač atomske i molekulske spektrohemije. Bio je šef Katedre za spektrohemiju i fizičku hemiju plazme od njenog osnivanja do odlaska u penziju krajem 1980. god.


slobodanka-veljkovic_135
Slobodanka Veljković (1924-1989), redovni profesor

Studije hemije završila je 1950. god. na PMF-u u Beogradu. Doktorirala je 1954. god. na Univerzitetu u Oksfordu. U toku svog rada predavala je veći broj predmeta na studijama fizičke hemije. Oblast naučnog rada bila je separacija izotopa, hemija “vrućeg atoma”, kinetika reakcija na površinama i oscilatorne reakcije. Bila je upravnik Instituta za fizičku hemiju i šef Katedre za molekulske strukture.


vukosava-radak_135
Vukosava Radak (1926-2001), profesor

Rođena je u Čačku. Na Grupi za fizičku hemiju PMF-u u Beogradu diplomirala je 1951. god. i doktorirala 1970. Učestvovala je u prevodu dva univerzitetska udžbenika. U periodu 1970-1971 boravila je na postdoktorskim studijama u Institutu za atomsku energiju Riso u Roksilendu, Danska. Boravila je, u periodu 1984-1985., u Nacionalnom birou za standarde u Vašingtonu, SAD. Oblast naučnog rada bila je fizička hemija na granici faza, zeoliti, aktivni centri.


Ivan Gal (1924-1991), profesor

Rođen je u Novom Sadu. Diplomirao je na Tehnološkom fakultetu u Beogradu 1951. god. a doktorirao 1956. god. na PMF-u u Beogradu. Kao gostujući profesor na Univerziteu Merilend, Koledž Park, Md SAD boravio je 1979. god. Autor je i koautor više univerzitetskih udžbenika. Oblast naučnog rada bila je neorganska hemija i hemijska termodinamika kao i hemija zeolita. Predavao je termohemiju na Katedri za fizičku hemiju PMF-a u periodu 1958-1960. god. Dugo godina je zatim predavao neorgansku hemiju studentima fizičke hemije.


milenko-susic_135
Milenko Šušić (1925-2006), akademik

Rođen je u Guči. Diplomirao je na hemijskoj grupi Prirodno – matematičkog fakulteta u Beogradu 1950. godine, a doktorirao na istom fakultetu 1955. na grupi za fizičku hemiju. U periodu 1951-1955. radio je u Institutu za nuklearne nauke u Vinči. Godine 1956. je izabran za docenta, 1962. za vanrednog profesora a 1970. za redovnog profesora na katedri za fizičku hemiju Prirodno-matematičkog fakulteta. Predavao je predmete Opšti kurs fizičke hemije i Elektrohemija. Za dopisnog člana SANU izabran je 1974. a za redovnog 1985. godine. Autor je velikog broja naučnih radova iz oblasti hemije urana i elektrohemije nevodenih sredina, kao i više univerzitetskih udžbenika. Rukovodio je velikim brojem naučnoistraživačkih projekata. Dobitnik je oktobarske nagrade grada Beograda za 1966. godinu, a 1981. godine je odlikovan Ordenom rada sa crvenom zvezdom.


slobodan-ribnikar_135
Slobodan V. Ribnikar (1929-2008), akademik

Rođen je u Beogradu. Studije fizičke hemije završio je 1952. god. Po diplomiranju radio je u Institutu za nuklearne nauke „Boris Kidrič” u Vinči. Godine 1959. odbranio je doktorsku disertaciju i tako postao najmlađi doktor fizičkohemijskih nauka. Univerzitetsku karijeru je započeo 1968. god. prelaskom na Prirodno-matematički fakultet (Fizička hemija). U dva navrata, 1959. i 1965. godine, boravio je u Nacionalnoj laboratoriji u Brukhevenu (SAD), na doktorskim studijama, odnosno kao gostujući profesor. Predavao je predmete Fizička hemija fluida, Radiohemija, Nuklearna hemija i Spektrohemija. Bio je šef Katedre za radiohemiju i nuklearnu hemiju i vršio druge odgovorne dužnosti na Fakultetu. Za dopisnog člana SANU izabran je 1984. a za redovnog 1994. godine. Njegovo naučno interesovanje bilo je uglavnom vezano za hemiju izotopa, ali se uspešno bavio i fizičkom hemijom tečnosti, vibracionom spektroskopijom, emisionom IC spektroskopijom i radiohemijom. Iz tih oblasti objavio je 78 radova. Od 1975-1985. god. bio je urednik Glasnika Srpskog hemijskog društva, kojeg je podigao na međunarodni nivo. Publikovao je i naučno popularne radove kao i udžbeničku literaturu. Autor je jednog univezitetskog udžbenika, Molekularni aspekti fizičke hemije (1971), dva srednjoškolska udžbenika, kao i Srpsko-engleskog rečnika – hemija i srodne oblasti. Izuzetno obrazovan, pravi erudita, bio je izvanredan predavač.



Goran Bačić (1951-2016), redovni profesor

Doktorirao je 1985. godine na Fakultetu za fizičku hemiju u Beogradu iz oblasti upotrebe nuklearne magnetne rezonancije u određivanju stanja vode i jona u biološkim sistemima. U toku 1985. godine, kao stipendista  Britanskog Saveta (British Council), u istoj oblasti usavršavao se na Univerzitetu u Oksfordu, Velika Britanija. U periodu 1986-1988. godine boravio je kao gostujući istraživač na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Ilinoisu, Urbana, SAD. Tokom ovog studijskog boravka, sarađivao je sa dr Lauterburom, dobitnikom Nobelove nagrade za fiziologiju i medicinu 2003. godine.

Goran Bačić je jedan od začetnika  tehnika elektron paramagnetne rezonantne (EPR) oksimetrije, in vivo EPR merenja, EPR mikroskopije visoke rezolucije bioloških uzoraka , kao i 2D/3D EPR oslikavanja. Jedan je od osnivača svetskog udruženja za EPR spektroskopiju. Od 1989-1992. bio je šef Centra za magnetnu rezonancu Kliničkog centra Srbije gde je radio na edukaciji radiologa Srbije i razvoju MR tehnika,  ali i na kliničkim i fundamentalnim istraživanjima iz oblasti MRI.

Kao gostujući profesor boravio je na Dartmund medicinskom fakultetu, Hanover, SAD u periodu 1992-1994, gde je nastavio sa razvojem EPR tehnika i fuzijom EPR i MRI tehnika u ispitivanju različitih patologija na eksperimentalnim životinjama. Od 1995-2003. radi kao naučni šef na MRI u Institutu za onkologiju i radiologiju, prevashodno na razvoju MRI tehnika za detekciju i diferencijaciju različitih tumora.

Pored navedenog, radio je na EPR/NMR bioloških sistema in vitro, dozimetriji jonizujućeg zračenja u radioterapiji, kao i na razvoju primene neuronskih mreža za ispitivanje radioaktivnosti uzoraka iz životne sredine.

Zadnju dekadu svog života posvetio je istraživanjima vezanim za nove MRI-baziranih  biomarkere za dijagnostiku neurodegenerativnih i malignim bolesti, rano utvrđivanje terapijskog odgovora tumora (posebno tumora dojke) na različite vrste hemoterapeutika, ispitivanje novih radioprotektivnih agenasa i unapredjenju primene EPR metode za praćenje slobodnih radikala u biološkim sistemima

Objavio je preko 130 radova sa SCI liste i ima preko 1200 citata prema Scopus-u. Bio je jedan od osnivača Društva fizikohemičara Srbije, te član Društva biofizičara Srbije i Internacionalnog EPR udruženja. Na Fakultetu za fizičku hemiju bio je zadužen za nastavu iz  predmeta Biofizička hemija na osnovnim studijama, Fizičkohemijske metode u biomedicini i Radijaciona biologija na doktorskim studijama. Bio je koordinator obaveznog predmeta na master studijama iz Biofizičke hemije i dinamike neravnotežnih procesa

Glavna naučna dostignića:

  • Prvi eksperiment iz oblasti oslikavanja EPR oksimetrije G.Bacic, F.Demsar, Z.Zolnai and H.M.Swartz. Contrast enhancement in ESR imaging: Role of oxygen. Magn . Reson . Med. Biol. 1(1988)55-65.
  • Prvo 3D EPR oslikavanje R.K.Woods, G.Bacic, P.C.Lauterbur*, and H.M.Swartz. Three dimensional electron spin resonance imaging. J.Magn.Reson . 84(1989)247-254. *Nobel prize laureate for physiology and medicine, 2003, for magnetic resonance imaging (including EPR).
  • Realizacija prvog neinvazivnog in vivo EPR eksperimenta G.Bacic, M.J.Nilges, R.L.Magin, T.Walczak, and H.M.Swartz. In vivo localized ESR spectroscopy reflecting metabolism. Magn . Reson . Med. 10(1989)266-272 .
  • Prva EPR mikroscopija visoke rezolucije nekog biološkog objekta J.W.Dobrucki, F.Demsar , T.Walczak, R.K.Woods, G.Bacic and H.M.Swartz. Electron spin resonance microscopy of an in vitro tumor model. Brit. J. Cancer 61(1990)221-224.